Hrvatsko gospodarstvo strukturno je sezonskog karaktera. Turizam čini otprilike 20% BDP-a, s potražnjom snažno koncentriranom između travnja i listopada. Građevinarstvo prati sličan obrazac, s vrhuncem aktivnosti u toplijim mjesecima. Ugostiteljstvo, poljoprivreda i prehrambena proizvodnja također bilježe izrazite sezonske oscilacije potražnje.
Za poslodavce u ovim sektorima, sezonsko zapošljavanje nije opcija nego temeljna operativna potreba. S obzirom na to da domaća ponuda radne snage nije dovoljna za pokrivanje visoke potražnje, zapošljavanje državljana trećih zemalja za sezonski rad postalo je uobičajena praksa.
Sezonsko zapošljavanje državljana trećih zemalja u Hrvatskoj uređeno je posebnim odredbama Zakona o strancima. Za poslove u poljoprivredi, šumarstvu, ugostiteljstvu i turizmu u trajanju do 90 dana tijekom kalendarske godine, poslodavci mogu koristiti potvrdu o prijavi rada umjesto pune dozvole za boravak i rad. Radi se o bržem i jednostavnijem postupku koji se provodi putem policijske uprave.
Za sezonsko zapošljavanje dulje od 90 dana potrebna je puna dozvola za boravak i rad. Međutim, za radna mjesta klasificirana kao deficitarna zanimanja u ovim sektorima, test tržišta rada se ne provodi, što značajno ubrzava postupak.
Značajno poboljšanje uvedeno izmjenama iz 2026. jest da sezonske dozvole izdane za istog radnika, istog poslodavca i isto zanimanje sada mogu vrijediti do tri godine, zamjenjujući dosadašnje obvezno godišnje produljenje. Time se smanjuje administrativno opterećenje za poslodavce koji se iz godine u godinu oslanjaju na povratak istih sezonskih radnika.
Najčešća greška poslodavaca kod sezonskog zapošljavanja stranih radnika je prekasni početak. Postupak ishođenja dozvola, čak i u najbržem scenariju, zahtijeva vrijeme. Realan vremenski okvir za sezonsko zapošljavanje državljana trećih zemalja u Hrvatskoj izgleda otprilike ovako.
Za pozicije pokrivene potvrdom o prijavi rada (do 90 dana), poslodavci bi trebali pokrenuti postupak najmanje 4 do 6 tjedana prije planiranog početka rada. Za pozicije koje zahtijevaju punu dozvolu za boravak i rad, 8 do 12 tjedana je realan minimum, a 16 tjedana je razumno kada se uzmu u obzir mogući zastoji pri HZZ-u ili MUP-u.
For the summer tourism season starting in May or June, this means initiating the process no later than January or February. Employers who wait until March or April often find themselves unable to fill critical positions before peak season begins.
Strategija pronalaska radnika ovisi o zahtjevima radnog mjesta, ciljnoj nacionalnosti i postojećim mrežama poslodavca. Uobičajene zemlje porijekla sezonskih radnika u hrvatskom ugostiteljstvu uključuju Filipine, Nepal, Indiju, Šri Lanku te nekoliko balkanskih zemalja uključujući Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Sjevernu Makedoniju.
Poslodavci s dobrim radnim uvjetima i poviješću redovite isplate plaća s vremenom grade baze povratnih radnika, odnosno radnika koji se vraćaju sezonu za sezonom. To je operativno vrijedno jer povratni radnici zahtijevaju manje uvođenja u rad, već poznaju radno okruženje i koriste pojednostavljeni postupak produljenja dozvole.
Za poslodavce koji prvi put zapošljavaju sezonske radnike, suradnja s agencijom za zapošljavanje koja održava aktivne baze kandidata u ciljnim zemljama porijekla značajno smanjuje vrijeme pronalaska radnika i rizik pri selekciji.
Jedan od praktičnih izazova sezonskog zapošljavanja u Hrvatskoj je smještaj. Poslodavci u priobalnim turističkim područjima suočeni su s visokim cijenama najma upravo u mjesecima kada su sezonski radnici najpotrebniji. Mnogi poslodavci osiguravaju zajednički smještaj kao dio paketa zapošljavanja, što radnici iz Azije često očekuju i što predstavlja prednost pri zapošljavanju.
Državni inspektorat sada ima izričitu ovlast za inspekciju smještaja osiguranog sezonskim radnicima, stoga bi poslodavci trebali osigurati da smještaj zadovoljava osnovne standarde sigurnosti, higijene i uvjeta za život. Ušteda na smještaju predstavlja i rizik neusklađenosti i rizik gubitka radnika, radnici u lošim uvjetima češće napuštaju poslodavca.
Uvođenje u rad treba biti strukturirano čak i za kratkoročne sezonske pozicije. Radnici koji dolaze iz različitih zemalja trebaju upoznavanje s radnim postupcima, protokolima sigurnosti, lokalnim propisima i osnovnim praktičnim informacijama o životu u Hrvatskoj. Prema predloženim jezičnim zahtjevima, radnici koji borave dulje od godinu dana morat će položiti ispit iz hrvatskog jezika, što rano ulaganje u jezičnu podršku čini strateškom investicijom.
Poslodavci koji najučinkovitije upravljaju sezonskim zapošljavanjem tretiraju ga kao sustav, a ne kao godišnju improvizaciju. To znači vođenje baze podataka prethodnih sezonskih radnika s evidencijom učinka i kontakt podacima, pokretanje postupka zapošljavanja i ishođenja dozvola prema fiksnom godišnjem kalendaru, standardizaciju smještajnih aranžmana i postupaka uvođenja u rad te izgradnju odnosa s agencijama za zapošljavanje i mrežama u zemljama porijekla koje se mogu predvidljivo aktivirati svake godine.
DPoslovi agencija za zapošljavanje podržava poslodavce cjelovitim rješenjima za sezonsko zapošljavanje, od ranog planiranja i pronalaska kandidata do koordinacije dozvola, uvođenja u rad i administracije zapošljavanja tijekom cijele sezone.
Ako se pripremate za sljedeći ciklus sezonskog zapošljavanja u Hrvatskoj,
kontaktirajte naš tim na vrijeme kako biste osigurali najbolje kandidate i izbjegli kašnjenja s dozvolama.
